Predstavljanje knjige Roberta Covaza, Oleg Mandić – posljednji dječak iz Auschwitza, Rijeka 2016. (Pula, 16. ožujka 2017.)
Povratak na prethodnu stranicu
Mjesto predstavljanja: Dom antifašista Pula (Emova 1)
Predstavljači: Igor Jovanović, prof., Igor Šaponja, prof., Oleg Mandić
Moderator: dr. sc. Milan Radošević
O knjizi
Crvena armija je 27. siječnja 1945. oslobodila zatvorenike iz zloglasnog logora Auschwitz. Među njima su bili i članovi obitelji Mandić: baka, majka i Oleg, tada dvanaestogodišnji dječak. Izašli su iz logora u posljednjoj grupi, 2. ožujka 1945. godine u podne. Oleg je izašao posljednji, za njim su se zatvorila željezna vrata. Knjiga donosi njegovu priču.
O autorima
Roberto Covaz, rođen je 1962. u Monfalconeu, gdje i danas živi. Novinar, radi u redakciji tršćanskih novina Il Piccolo. Ima za sobom nekoliko izdanja koja se odnose na povijest, događaje i ličnosti Julijske krajine. Autorom je i knjige „Oleg Mandić – Posljednji dječak iz Aushwitzta“ koja je 2016. otisnuta u 15.000 primjeraka od kojih je 11.000 ovih dana prodavano u paketu sa eminentnim dnevnicima Sjeverne Italije: Il Piccolo, Il Messaggero Veneto, Il Trentino, L’Alto Adige, Tribuna di Treviso, Nuova Venezia, Mattino di Padova, Corriere delle Alpi, Giornale di Vicenza, Arena di Verona i Oggi Brescia.
Oleg Mandić rođen je 1933. u Sušaku. Osnovnu školu završio je 1943. u Opatiji. Posljednje dvije ratne godine, 1944.-45. preživio je strahote u tršćanskom zatvoru „Coroneo“ i u koncentracionom logoru Auschwitz. Nakon rata, Klasičnu gimnaziju završava 1951. u Zagrebu, gdje je 1956. diplomirao na Pravnom fakultetu i položio advokatski ispit. Radni vijek proveo je u Zagrebu, radeći u omladinskoj štampi, a od 1958.g. u advokaturi i na sudu. Bio je predavač na Visokoj upravnoj školi , direktor poduzeća za vanjsku trgovinu „Rudar“, radio je kao urednik „Informatora“ te savjetnik u „Privrednom vjesniku“. Trideset godina bio je član SKJ, a osnivač je društva pravnika u privredi tadašnje SFRJ i SR Hrvatske. Bio je osnivač i glavni urednik časopisa „Privreda i pravo“, član Pravnog savjeta tadašnje Federacije SFRJ. Predsjednik je, s velikim uspjehom, UABA grada Opatije. Četiri godine bio je i vijećnik Gradskog vijeća Opatije, a osnivač je i Rotari kluba Rijeka sa sjedištem u Opatiji.
Krasi ga niz primljenih odličja: 1991. Oswiecimski (Auschwitzki) Križ Predsjednika Republike Poljske jer „je cijeloga života pronosio istinu o Auschwitzu“; 2011. Nagrada za životno djelo Grada Opatije „za život posvećen idealima i vrhunskim vrijednostima“; 2012. Orden Stjepana Radića dodijeljen od Predsjednika Republike Hrvatske „za zasluge i patnje posvećene zajedničkom dobru i narodu“, 2007. i 2014. Paul Harris Fellow odličje Rotary Internationala „za humanitarnu i socijalnu djelatnost”.
Među njegovim projektima su i dokumentarni filmovi: „Sjećanja – 60 godina od oslobođenja Opatije“ (2005.g) i „Godine kobnih iskustava obitelji Mandić s fašizmom i nacizmom (2005)“, te 2010.g. „Dani antifašizma u Opatiji“ – multimedijski prikaz antifašizma u modernom ruhu, a 2011.g. „Dani antifašizma u Opatiji 2“., „Povratak posljednjeg“ (2014). Autor knjige „Kronika obitelji Mandić“, te koautor knjige „Oleg Mandić – Posljednji dječak iz Auschwitza“.
